Autor: s. Ljilja Pehar
Subota, 19. veljače 2011.
Marija, Kraljica mira, nas najčešće poziva na molitvu, a Isus nas u svom Evanđelju upozorava da u svojim molitvama s mnoštvom riječi ne nalikujemo poganima, čime nas upućuje da nam molitva bude susret s Bogom. Dakle, na početku molitve, čovjek u sebi treba probuditi želju i čežnju za susretom s Bogom. Trebam se susresti s istinom o sebi: Ja sam dijete Božje. Želim biti s Ocem koji me ljubi. A onda u susretu izgovaramo riječi molitve.
Brate i sestro, nikad ne molimo da izmolimo, nego molimo da Boga susretnemo. Ako srcem izgovaramo riječi Oče naš, ljubav Boga Oca, koji je Otac svih nas, zahvatit će nam srca, ozdraviti i osloboditi od svih protivština među nama. Takva molitva će nas ispuniti mirom i pomirenjem te osposobiti za zajedničko slavlje imena Božjega. Brate i sestro, gdje se srcem moli Oče naš u svoje ime i u ime svih ljudi svijeta, tu dolazi i živi se Kraljevstvo Božje. Dakle, ja trebam susresti i radovati se Kraljevstvu Božjem u srcu svakog čovjeka. Molitvu koju ne molimo srcem ne čujemo ni mi ni Bog. Ako nam se dogodi da i nakon molitve postoji netko da mu nešto nismo oprostili, to nam je jasan znak da nam molitva nije bila istinski susret s Bogom. Ne zaboravimo, Bog ne osuđuje, nego opravdava i uskrisuje. Bog čuje molitvu srca. Susret se događa. Susret u kojem se mi preobražavamo, u nama nastaje promjena, u nama nastaje Uskrs.
Molimo srcem, molimo zajedno s Presvetom Majkom Marijom, Kraljicom mira.
Mir vam i dobro!